Hladne metalne plesačice u ekstatičnom plesu koje otkrivaju Stephana Lupina kao skulptora - veliko je iznenađenje izložbe u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu.

Provokator par excellence i medijski miljenik kojemu nije stran kakav tv skandal, fotograf koji se svjetski proslavio svojim hladnim ljepoticama punih putenog sjaja i grube seksualnosti u Americi, zadobivši visoko mjesto među američkim fotografima, već se godinama u domaćoj sredini potvrđuje na raznovrsnim područjima, od dizajniranja namještaja-skulptura do kriĹževa i zrcala srednjovjekovnog ugođaja, svaki put iznenađujući širinom interesa.

Jer u »Lisinskom« na izloĹžbi dramatična naziva »Apokalipsa« otkrivamo Lupina kao vrhunskog skulptora ni više ni manje.

Rezane figurativno-apstraktne skupine, pojedinačne skulpture i do sada neviđen namještaj (više od 60 eksponata) otkrivaju vrlo vješta majstora koji unatoč manjku akademske naobrazbe pokazuje velik talent.

Posebno je impresivna skupina plesača koju je upravo arpovski uspio ritmički pokrenuti u kruĹžni ples, svaku figuru oblikujući u zasebnom kodu s minimalno materijala. Ne samo da je uspio postići ritam skupine, već je svaka figura puna napetosti u svakom svom dijelu, što je presudno za svako skulptorsko tijelo. Plesači »pucaju od energije«, oblikovani su u izvijenom pokretu od širih plosnatih do sasvim tanke figure.

Sasvim je drugačija figura »šahista« s kojim se sam snimio na ulici, a gdje pokazuje da mu nije strano ni oblikovanje samo čovječje glave nalik na silhuetu. Apokaliptičan predznak svakako ima skulptura u kojoj je čudovišno produĹžio ruke i noge modelu nalik na totemsku masku u kojoj moĹžda i doziva genetske eksperimente našeg doba u kojima ljudsko biće postaje samo laboratorijski kunić.

Ako i postoji veza između Lupinovih erotskih fotografija i sadašnjeg skulptorskog ciklusa, onda je to svakako hladnoća kojom je i snimao pravo ljudsko tijelo i »rezanjem« oblikovao ovaj svakako intrigantan ciklus, koji nakon »Lisinskoga« gostuje u New Yorku, u koji je već otpravio dio radova - stotinjak kriĹževa i fotografije iz raznih faza svoga stvaralaštva.

Poseban su dio Lupinova vrlo ekstravagantna zrcala u kojima se poigrao svim mogućim oblicima, a posebice namještaj u kojem na maštovit način sintetizira masivne srednjovjekovne forme s ikonografijom rock kulture - dodajući metalne komade i šiljke na fine vrste drva. Riječ je doista o unikatima jednog osebujnog i ekscentričnog načina dizajniranja, koje je posebnost za sebe.

Lupino je svojim linijama namještaja koje podsjećaju na doba legende o kralju Arthuru, Merlinu, Morgani, vitezovima okruglog stola i moćnom excaliburu sudjelovao na mnogim izlagačkim smotrama od zagrebačke Ambiente do beogradskog sajma namještaja.

Njegovi stolci »Matija Gubec«, stol »Naomi« (nazvan po slavnoj manekenki Naomi Campbell), egzotična zrcala s dodatkom bakra i posebni masivni okviri s elementima metala još su prošlih godina zaštićeni kao hrvatski proizvod.

Najnovijom izloĹžbom Lupino je svakako potvrdio svoj umjetnički habitus univerzalnog umjetnika kojemu ni jedan način likovnog istraĹživanja nije stran. Oni koji mu moĹžda nisu mogli oprostiti snimanje jet-seta zaboravili su da je upravo on demitologizirao star sistem, jedini u Hrvatskoj snimajući teško bolesnu djecu u bolnici u Klaićevoj, što je svojedobno pokazala tragična izloĹžba »Moji anđeli« odrĹžana u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt.

U tom smislu, Lupino je i stvaralac pun proturječja, što je uvijek obiljeĹžje velikih umjetnika. Kako je sam kazao, »oblikovanje skulptura, namještaja, zrcala i kriĹževa je teĹžak i mukotrpan rad. Fotografija, od koje ne mislim odustati, ostaje moj ispušni ventil, a u stvaranju skulptura ponovno sam našao sebe«.

 

MARINA TENŽERA, Vjesnik

 

Napomena uredništva: IzloĹžbu je moguće obići i pogledati u foajeu Velike dvorane samo prije, za vrijeme i poslije događaja koji je na repertoaru Velike dvorane.

Izaberite Lisinski!